PITANJE – Hmmmm…kako ćeś tek tako biti sretan? Meditacijom?

Meditacija dovodi da je čovjek dovoljan sam sebi i da nema potrebe za drugim bićima da bi utonuo u strujanje ljubavi i radosti. Prosto on biva uvijek u tome, i onda to stanje njeguje štiteći sebe od svega što će ga izbaciti iz unutarnje harmonije. Bez samo-zaštite i njegovanja svojih dobrih kvaliteta nećemo se moći razviti u potpunosti, i velike su šanse da će naše dobre kvalitete biti uništene, ili u najmanju ruku će nam donositi više patnje nego sreće.

Plamen svijeće gasi i najmanji dašak vjetra, ali veliki plamen postaje jači što je i vjetar jači.

Dok naš plamičak sreće i ljubavi ne postane ogroman plamen, kojeg će životne nedaće samo još više da rasplamsaju, trebamo štiti sebe inače ćemo izgubiti ono malo materijalnog i duševnog bogatstva što smo s teškom mukom stekli.

Prvo spasi sebe i kad to postigneš shvatit ćeš da dajući drugima ti im ne pomažes da se oni spasu, već da još više tonu u parazitsko stanje svijesti i budu ovisnici o drugima. Naša je dužnost uputiti osobu kako da bude slobodna i neovisna individua u svakom pogledu, i to je istinska pomoć čovjeku.  Ko ne želi da bude slobodan, ko ne želi da radi na svome spasenju od svih vrsta ovisnosti treba ga pustiti da pati, jer je patnja znak upozorenja od strane Života da kršimo prirodne i duhovne zakone.

Patnja nije kazna već zvižduk zviždaljke Života koji nas upozorava da smo skrenuli s pravog puta, i da pravac kojim idemo vodi u provaliju. 

Oni koji se redovno sređuju, koji ne zapuštaju tijelo i duh, oni idu ka bezuslovnoj sreći, dok oni koji su se zapustili prosjače za mrvicama sreće i ljubavi kroz interakciju s ljudima i životinjama. Nisam protiv interakcije s drugim bićima. Nisam za samo-izolaciju jer bi to bila samo reakcija usljed nemogućnosti da uživamo u društvu drugih. Samo kažem da naša sreća treba da potiče iznutra tako da možemo biti sretni u svim okolnostima, i kad smo sami, a i kad smo u društvu. Naravno, kako su ljudi uglavnom nesretni onda sretni ljudi ih izbjegavaju, i mogu da se druže samo s drugim sretnim ljudima, ili će radije biti sami ako već ne mogu u društvu imati ljude sebi sličnih energija. 

Psihička i fizička zapuštenost je jedina bolest, a biti nesrećan je samo jedan od simptoma te bolesti. Sređeni će imati svoju sreću u svojim rukama, a sreća zapuštenih biće u rukama drugih. Uredni će bivati sve srećniji kako život ide, a  neuredni će bivati sve nesrećniji i razočaraniji kako vrijeme odmiče. 

Sređeni ostvariše sreću čisteći svoje biće meditacijom, a zapušteni očekivaše da ih drugi usreće. Sređeni se osvijestiše i postadoše slobodni, a zapušteni produbiše svoju nesvjesnost gušeći se sve više u vlastitoj fizičkoj i mentalnoj prljavštini.

Sredi se jer krajnje je vrijeme da se pobrineš za sebe. Već predugo zapuštaš tijelo, a naročito svoju psihu. Tvoja duša te zove,  i ne govori sutra jer sutra uvijek ostaje sutra. Sad! Ovog trena kreni! Osvjesti svoje disanje, diši i znaj da dišeš. Fokusiraj se na korisno, ne dangubi, ne žvaći prožvakano jer se zbog toga sve manje cijeniš i voliš.

Samo je gubitnik onaj ko se preda i prestane pokušavati. Bez obzira koliko puta si pala s konja, samo otresi prašinu sa sebe i uzjaši konja ponovo. Ljudski je padati, a padati mogu samo oni koji jašu kroz život. Budimo ponosni na svoje neuspijehe, na svoje padove jer su oni dokazi da smo griješili, da smo se borili, pokušavali. To su samo ratnički ožiljci koje zadobismo na bojnom polju Života.

Život nije lagan i važno je ići naprijed, i kad nam se čini da idemo nazad to je samo hvatanje zaleta da što dalje skočimo naprijed. Ma šta ti se dogodilo izgubila si ništa, a ono što si izgubila izgubit ćemo svi prije ili kasnije. U ovom svijetu ništa je naše i zato fokusiraj se na ono što si uvijek bila, jesi i bićeš. Ti si BIĆE, ti si DUŠA, a ona je čista sreća koja je besmrtna i neuništiva. Počni dopirati do te sreće u sebi. Počni se povezivati sa sobom, diši i znaj da dišeš!

Prvo se isprazni kroz aktivnost, pjevaj, pleši a onda diši i znaj da dišeš! Opusti se konačno, sjedi zatvori oči, suoči se sa sobom i vidjet ćeš u sebi dijamant koji blještavo svijetli. Tad će ti sve biti jasno, Tad ćeš znati da je istinska sreća uvijek bila tu, ali si se bila zapustila tijelom i duhom. Sva tvoja opravdanja su simptomi zapuštenosti. Da imaš čistoću borila bi se na svaki način da je sačuvaš.

Znam, šta ti se mota po glavi – nemaš vremena, da je uzalud, da ne možeš, da je kasno za tebe, lako je meni pričati jer nisam u tvojoj koži, da imaš važnije prioritete i druge sabotirajuće misli intelekt izmišlja, samo da bi se zapuštenost i stare navike nastavile.

Kada nešto zaista želimo naći ćemo način da to i ostvarimo, a za sve ostalo naći ćemo izgovor. Želiš li zaista biti srećna/sretan, onda dosta kuknjave i izgovara! Penji se na konja, jaši koliko izdržiš da te on ne zbaci, a čim ponovo tresneš na zemllju zahvali se gravitaciji, otresi prašinu sa sebe skoči na konja ponovo, i daj se u galop iz srca vičući – o Živote ma koliko puta da me o zemlju tresneš ja ću svaki puta još odlučnija ustati, konja ću iznova zajahati i neću stati dok sebe, svoju dušu na Izvor viječite sreće, mira, besmrtnosti, ljubavi i slobode ne dovedem.

Vikni – o Živote pobjeda je moja jer ja i jesam Život sam i niko pobjednikom posta bez da je i sam poražen bio! Ne mogu učiti ako ne griješim, o Živote i hvala ti na svim mojim pobjedama, a još ti više hvala na svim mojim greškama jer bez slabosti i grešaka bio postala umišljena ego ljuštura koja Planetom bez srca i razuma korača! Ovako svi moji uspjesi i porazi mi ego omekšaše, a dušu i razum probudiše i ojačaše! 

Sad živim jednostavnim životom, prostim ljudskim životom zadovoljna podjednako i s malim i velikim, a nije li to što Bog ili Univerzum i hoće od nas?! Nismo li i rodili se da bi zadovoljni i u dobru i zlu bili jer to i jeste onda istinsko zadovoljstvo?! To i jeste onda istinska sreća i ostvarenje cilja ljudskog života – kada svjesno (dušom) život živimo ovdje i sad! 

P.S. Diši i znaj da dišeš!