PRAŠTANJE – Opraštanje je za one koji nisu postali dovoljno imuni na ujede dualnog svijeta. Zato Isus kaže gradite kuću na stijeni što znači identifikuj se sa čistom svjesću i onda ćeš biti imun i na dobro i zlo. Nesvjesni ego ne može nikada izabrati samo jednu stranu novčića, jer dualnost diktira da energija opraštanja postaje energija neopraštanja u momentu kada okolnosti to diktiraju. Dokle god smo u potpunosti uronjeni u dualnost ne možemo izbjeći ni jednu emociju koju nosi dualnost, i samo je stvar okolnosti koju će emociju naš nesvjesni reaktivni um da izbaci.

Onaj koji želi da oprosti još nije krenuo putem duhovnosti iako možda to zaista želi. Počinjemo putem duhovnosti kada prihvatimo sebe baš onakve kakvi jesmo bez želje da silom mijenjamo svoje raspoloženje. Svako mijenjanje emocija silom je produkt nesvjesnog ega i što vise guramo klatno na satu u jednu stranu, to će ono više otići i na drugu stranu kada naša samokontrola i potiskivanje popuste.

Duhovnost znaci prestanak glume, prihvaćanje sebe bez želje da budemo nešto sto mi nismo. Prihvaćamo i pozitivnu i negativnu stranu sebe, a svojim vježbama i životnim stilom sve više zaustavljamo klatno nesvijesti. Što nas klatno nesvijesti manje nosi ka negativnom, manje će nas nositi i ka pozitivnom, i mi postepeno dolazimo u balans odakle svjesno vidimo i upravljamo svojim emocijama.

Pretjerano ne osciliranje klatna nesvijesti donosi nam mir i posebnu vrstu zadovoljstva koju ni negativno ni pozitivno ne sadrži. Biti u balansu znači prihvatiti sve svoje nesvjesne emocije, bez osude, bez potiskivanja, razumiti ih i onda ih znati transformirati. Često ta transformacija nije moguća i valja nam proći kroz neprijatnu emociju, ali osoba u balansu to prihvata jer zna da je to neizbježno dokle god smo nesvjesni.

Život sada i ovdje i rad na sebi će učiniti ostalo i s vremenom ćemo bivati sve sretniji, i manje ćemo pjeniti nošeni pozitivnim ili negativnim emocijama. Prosto s vremenom postajemo zreliji, stabilniji, razumniji, sretniji i samim time otporniji na unutarnje i vanjske uticaje. Duh koji se u nama budi postaje otporan na vanjske uticaje ali, također, i na uticaje uma, nesvjesnog ega i tijela u kojem živi. Ne možemo biti duhovni i religiozni istovremeno, a praštanje je produkt religije a ne istinske duhovnosti. Duh ne može biti povrijeđen i zato ne može ni da prašta.

Treba težiti toj nepovredivosti duha a ne težiti praštanju ostajući ranjiv čim moramo da praštamo. Ako želite da praštate pokazujete da se još uvijek više bavite drugim ljudima nego sobom. Još uvijek vam trebaju drugi da bi bili sretni ali pod vašim uslovima. Prihvatite ljude kakvi jesu, nemajte potrebe za njima i samo se zaštite od njih. Vaša potreba za njima, ili potreba da im budete od koristi i jeste uzrok vaše drame s ljudima. Naučite biti sretni sami sa sobom i vaša drama će ući u posljednju epizodu.

Oprostimo sebi što nismo bili dovoljno inteligentni da prepoznamo ograničenja osobe koja nas je povrijedila ili nas još uvijek povređuje. Šta očekivati od kiše nego da pada, šta očekivati od pijetla nego da kukuriče. Kada vidimo stvarnost ljudi oko sebe nećemo im morati opraštati. Dokle god imamo predstave o ljudima, i ne vidimo ih oni kakvi zaista jesu, nalazimo se u poziciji da nas mogu iznenaditi i povrijediti svojim ponašanjem.Što smo realniji, razumniji i što bolje poznajemo sebe sve ćemo biti manje razočarani kad nam se očekivanja ne ispune. Što reče Anthony de Mello – ti si magarac, ja sam magarac i šta možemo očekivati od magarca.

Ko god ne vidi svoje ograničenosti neće vidjeti ni tuđe. Ko god ima pogrešne predstave o sebi ima pogrešne predstave i o drugima. Budi razuman, realan, i ako u životu imaš barem jednu osobu s kojom možeš komunicirati bez konflikta, sretna si osoba. Mi smo društvo magaraca i ko ne zna da je magarac taj nije dostigao ni stupanj magarca. Taj nije uopšte svjestan svoje nesvijesti.

Kad se baviš s nekim ko te je povrijedio, umjesto da pokušavaš da oprostiš toj osobi reci sebi –  baš sam bio magarac da ne uvidim da imam posla sa još većim magarcem od sebe. Magarac je onaj ko drugog povrijedi, a povrijeđeni postaje magarac kad nastoji magarcu da oprosti njegovo magareće ponašanje. Šta možemo očekivati od magarca nego da bude magarac.

Nemojte se plašiti vidjeti ljude kao magarce. Misliti o nekome kao o magarcu često mu time dajemo kompliment. Sljedeći puta kad želiš nekoj osobi oprostiti, radije kupi nekog zeleniša, mrkve ili sijena i to joj odnesi na poklon.

Diši i budi svjestan da dišeš.