Niži astral (mentalni svijet) sačinjavaju ljudi kod kojih je životinjski dio za života bio veoma izražen. To su ljudi bez karaktera koji su dozvolili sebi da izgube humanost, razumnost i druge ljudske principe, i predali se potpuno egoizmu, negativi, sebičnosti, surovosti, lažima i nesvjesnim uobraziljama.
Niži mentalni (astralni) svijet je podijeljen u dva nivoa – onaj u zemlji i onaj iznad zemlje. Najgora vrsta ljudi završava pod zemljom pateći strahovito u njenoj unutrašnjosti. Jednom sam u toku svjesnog sanjanja sletio na jedan kameni plato. Plato je bio okružen zidom od neravnih stijena i samo na jednom mjestu taj zid je bio donekle ravan. Na sredini tog ravnog dijela zida nalazila su se neka dvokrilna, polukružna drvena vrata. Debele daske vrata bile su ojačane i držane u mjestu zahrđalim mentalnim okvirom.
Vrata su bila otvorena i radoznalo sam krenuo prema njima. Ulazeći u pećinu primijetim sa obje strane ulaza dva stražara demona. Demoni su imali ljudski oblik. Tijela su im bila veoma snažna, sve mišić na mišiću, a izraz očiju hladan i bez izražajan.
Moj sretni i opušteni pogled se susrete s njihovim hladnim pogledima i niko se ne obazre ni na koga. Oni su imali svoju dužnost, a ja sam imao svoju. Oni su bili čuvari, a čega shvatit ću za koju minutu, a ja sam samo bio posjetilac, turista željan novih spoznaja.
Prošavši pored demona stražara počeo sam se spuštati uskim kamenim stepenicama u kamenu utrobu zemlje. Tunel tj. kamena pećina, ne šira i visočja od par metara, je bila škrto osvijetljena plamenom baklji.
Dok sam se smjelo spuštao stepenicama do mene počeše da dopiru neki zvukovi. Kako zvuci postadoše glasniji u razgovjetniji shvatih da su to krikovi i zapomaganja ljudi. Moje samopouzdanje i duh istraživača počeše da se tope kako su krikovi, urlanje, zapomaganje žena i muškaraca bivalo sve grozniji.
Zamrznuo sam u mjestu potpuno izgubivši interes za novim spoznajama. Htio sam da vidim kakve muke prolaze ti ljudi, ali krikovi i zapomaganja užasa su bili nesnošljivi. Nikad u životu, ni u horor filmu, nisam osjetio toliko bola i užasa u ljudskim glasovima.
Ovu vrisku žena i muškaraca nikad neću zaboraviti. Nisam imao hrabrosti da nastavim dalje, a pitam se je li imalo smisla i da nastavim? Zar mi glasovi užasa već nisu dovoljno rekli? Ove osobe su prolazile kroz nesnošljivu patnju. Patnju koju ni najgora imaginacija ne može dočarati. Ovo je bio pakao u pravom smislu riječi. Nisam čuo dječje vrištanje, već samo glasove odraslih. Možda će to nekima biti utješno.
Činjenica je da pakao postoji i sreća je da se mogu iz takvih mjesta vratiti čim situacija postane nepodnošljiva. Pakao postoji i ovdje na Zemlji. Mnogi ljudi su, još za života, prošli, prolaze ili će proći paklene muke. Pakao se desi i u snovima kad imamo košmarne snove. Pakao ima i nakon smrti. Niži mentalni svijet (pakao) je u utrobi zemlje i mjesto je nepojmljivog užasa.
Na nivou nižeg mentalnog svijeta iznad zemlje nema organizovanog i planskog mučenja kao pod zemljom. Niži mental na zemlji je u vječitom polumraku, i u njemu žive ljudi prepuni straha okruženi raznim kreaturama i životinjama. U ovom djelu nižeg mentala su svi oni koji su uživali horor filmove, bavili se vješticama, vampirima, paucima, zmijama i drugim manje ili više jezivim i negativnim pojavama. Ovdje oni još za života dok spavaju i sanjaju, a i nakon smrti, imaju priliku da žive svoje uobrazilje postajući i sami vještice, vampiri itd, pa i neke životinje kao pauk, gmizavac isl.
Kada se svjesno izađe iz fizičkog tijela leti se preko nižeg mentala, i čim prestanu provalije, vode, šume i polumrak, nastupaju potpuno osunčani predjeli. To je viši mental u kojem žive ljudi koji su imali karakter i slijedili neke humane principe u životu. Takvi ljudi imaju džinovska tijela i veoma su prijatni. Ko god uđe u viši mental automatski postaje džin. To znam iz vlastita iskustva.
U višem mentalu je uvijek sunčani ljetni dan, i ova razina je dobro mjesto za život. U višem mentalu završe ljudi čiji su mentalno tijelo i mentalna volja za života bila prilično čisti i jaki.
Postoji i srednji mental u kojem završi prosječna osoba. Većina ljudi nakon smrti završi u srednjem mentalu. Ponekad se neko probije iz nižeg mentala na sljedeću višu razinu mentala. Jednom, dok sam preletao granice mentalnih svjetova primijetio sam neku vješticu kako je na metli, iz polumraka nižeg mentala uletila u srednji, a zatim i u viši mental. Čim je ušla u viši mental za njom se je u galop dao mušketir, a da li ju je uhvatio ne znam. Vještica je letila nisko uz tlo, a ja sam bio veoma visoko. Brzo sam letio i oni su uskoro ostali iza mene, van moga vidokruga. Ne znam kako se je potjera okončala, ali računam da je mušketir obavio svoj posao jer se je distanca između njega i vještice ubrzano smanjivala. Izgleda da metla nije dorasla konju. 🙂
Kako demoni čuvaju granice nižih sfera, tako mušketiri i drugu slični karakterni vitezovi i ratnici čuvaju granice viših sfera. Nisu svi vojnici zločinci. Ima ih koji su časni i bore se za pravdu i humanost. Ti časni, disciplinovani i hrabri ljudi borave u višem mentalu.
U suštini prestupi iz nižeg u viši, ili iz višeg u niži mental su izuzeci i vrlo rijetki, jer ko će biti u nižem ili u višem mentalu, određuje vibracija individue. Tako, neko sa nižom vibracijom ne može ući u viši, niti neko sa višom može ući u niži. Po mome iskustvu smatram da se nekom, usljed nečega, promijeni vibracija i onda ga to prenese iz jednog u drugi mentalni svijet.
Svako se kreće po mentalnim razinama u okviru opsega vibracije koju posjeduje. To kretanje vidimo kad smo budni po kvaliteti svoga raspoloženja, a kad spavamo vidimo po kvaliteti svojih snova.
Trebalo bi, barem, biti koliko toliko čovjek da nakon smrti završimo u svijetu džinova, tj. u višem mentalu. Još je bolje transcendirati mental i ući u svjetove svjetla, blaženstva i ljubavi koji su nam dostupni samo ako se potpuno osvijestimo. Naravno, visoko osvješćenje bi trebali postići sada, dok smo živi, jer nam je to garancija da nakon smrti nećemo patiti. Pakao (nesvijest), raj (svijest) i sve ono između toga je činjenica bili mi toga svjesni ili ne. Iz životnog postojanja pobjeći ne možemo, ali se možemo u njegovim sretnim razinama nastaniti
Diši i budi svjesna da dišeš.
