SINOĆ TAČNO  u tri iza ponoći neko je 2 puta tako snažno udario na ulazna vrata da se kuća zatresla, i naravno probudio sam se. Mati mi je stara, iznemogla, kopni i jedva čeka da umre. Trudim se oko nje koliko mi dopušta ali joj ništa ne namećem jer njen život je njen izbor. Velika aktivnost u kući je prisutna na astralnoj razini kada god je u toj kući neko teško bolestan i sa mogućim ishodom da ta osoba umre.

Osoba usljed bolesti, i dugog ležanja i spavanja, je vrlo često svjesna, djelimično ili potpuno, astralne (mentalne) razine. Ono sto doktori nazivaju njihovim halucinacijama, gdje vide i čuju kojekakva bića ili umrle članove familije, je često stvarnost kojoj mogu donekle svjedočiti i zdravi članovi porodice koji se nalaze oko te bolesne osobe.

Mati mi je pričala da su ona i dvije sestre, kada su bile u kući svoje majke koja bila teško bolesna, bile probuđene nekom silom koja je strahovito snažno udarila u kuću da su se njih tri odmah probudile. Taj udarac, od kojeg se cijela kuća zatresla, se desio oko dva sata iza ponoći.

Dok su one se među sobom u strahu pitale, šta je to bilo, javila se je baka iz druge sobe i kazala – ne bojte se kćeri moje, to samo moji dolaze po mene. Baka je tri dana nakon tok događaja umrla.

Samo Bog zna kada će ko umrijeti ali često postoje znakovi koji to nagovještavaju ali ih se ne treba uhvatiti kao pijan plota, jer ako osoba krene ozdravljat, onda se energija u kući mijenja i sva mentalna bića se povlače. Događanja na mentalnom nivou su bila u skladu nečije predstojeće smrti u toj kući, međutim, započeto ozdravljanje bolesnika mijenja mentalnu energiju i samim time svi znakovi i glasnici smrti odlaze.

Dokle god je čovjek živ niko, osim Boga, ne može znati kad je vrijeme nekome da umre. Zato, bez obzira, šta mislili i vjerovali nikad ne budimo oholi predviđajući budućnost. Osoba koja misli da može da predvidi budućnost je krajnje umišljena i ohola.

Usljed lošeg stanja bolesnika i starosne oronulosti, donekle možemo pretpostaviti da neko neće još dugo ostati u fizičkom tijelu, ali nikad ne žurimo s takvim zaključcima, naročito ako oni nisu izvedeni iz fizioloških pokazatelja stanja fizičkog tijela bolesnika, već su projekcije naše imaginacije, vjerovanja i nedokazivih apstraktnih događanja. Udarac u kuću, koji je probudio sve tri moje tetke, nije morao biti znak da će baka umrijeti. On se je tek mogao  tumačiti kao takav, kada je baka umrla. Naša tumačenja stvari i događaja su stvar naše subjektivne programiranosti i obično uvijek pogrešna.

Udarac koji je mene probudio se dogodio deset dana prije smrti moje majke. Da je moja majka samo htjela sarađivati s nama, koji smo joj pomagali da ozdravi, ona bi ozdravila bez obzira na sve što se događalo na fizičkoj i mentalnoj razini. Njoj se više nije živjelo. Mislila je da će joj smrt donijeti olakšanje i tu su je prevarila.

Sad je ljubaznija i spremnija na saradnju jer vidi koliko je bespomoćna. Egoizam i ponos su joj skršeni s patnjom koju joj vlastite umne projekcije manifestiraju. Redovno je posjećujem na mentalnoj razini, i jedino sam joj sunce koje je svojom pojavom ogrije i obasja.

Sve je Božja volja to uvijek trebamo imati na umu, a mi se trebamo truditi najbolje sto možemo jer i mi svojim djelima doprinosimo razvoju Božjeg plana. Jedina je razlika što mi ne znamo budućnost, a Bog je zna.

To što Bog zna unaprijed šta ćemo učiniti ne treba nam biti obeshrabrenje kako mi onda nemamo slobodu, već naprotiv, to je ohrabrenje. Sasvim je razumljivo da je Kreator predvidio, i zna funkcionisanje svoje kreacije u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Četiri godine je prošlo od preseljenja moje majke u mentalni svijet. Jutros mi FB izbaci tekst koji sam tada napisao i objavio Ovo što ste pročitali je upravo taj tekst, samo malo preuređen da bi ga objavio na web stranici.

Mnogi bi rekli da je u pitanju zakon sihroniciteta jer sam noćas u snovima s majkom se družio, a jutros FB izbaci post koji napisah prije četiri godine. Ako je sihronicitet u pitanju, onda bi FB morao mnogo češće da izbacuje tekstove koje pisah o umrlim roditeljima. Ne može izbacivati, niti je zakon sihroniciteta u pitanju. U pitanju je duboka energetska veza između roditelja  i njihovog djeteta. Dijete koje u sebi probudi svjesnu ljubav nalazit će svoje roditelje i pomagati im ma gdje oni bili. Često roditelji shvate značaj takvog djeteta tek nakon svoje smrti.

Smrt, kao kraj našeg postojanja ne postoji, i ne treba tugovati za umrlima, već se treba dovoljno, kroz rad na sebi, osvijestiti da bi nam vrata svih dimenzija bile otvorene. Tada ćemo uvijek moći posjećivati svoje bližnje bez obzira na kojoj razini postojanja oni bili. Divan je osjećaj svoje bližnje razumiti, voljeti i pomoći ma gdje oni bili.

Jutros mi FB izbaci uspomenu/post koji napisah prije 4 godine, a ja se sinoć u toku spavanja, na mentalnoj razini, družih sa svojom majkom. Dok sam je, suznih očiju desnom šakom nježno milovao po glavi, ona je širokih okica samo gledala u mene i upijala svaku riječ koju sam joj govorio. Bila je prijemčiva poput malog djeteta.

Sad sluša i upija sve što joj kažem jer osjeti da u mome prisustvu sve njene nevolje nestaju i sunce je iznova obasjava, Bilo je suza i s moje strane jer u ovom životu imao sam samo jednu majku a, naravno, i jednog oca kojeg i dalje volim i posjećujem. On i majka su uglavnom zajedno i oboje su bliski mome srcu. Oni nisu nestali iz moga života, oni su se samo preselili na mentalnu razinu u koju ja imam svjestan pristup.

Svi ljudi imaju pristup mentalnoj razini ali nesvjesno. Svi ljudi bi se mogli svjesno uvjeriti da njihovi umrli i dalje žive. Svi ljudi bi mogli nastaviti druženje sa svojim umrlima i tako sebi na fizičkoj razini, a njima na mentalnoj razini, olakšati život. Svi imaju mogućnost da svjesno istražuje mentalne razine, ali je koriste samo oni koji se dovoljno osvijestiše na fizičkoj razini.

Diši i budi svjestan da dišeš..!