Gdje god postoji veliki napor znači osoba se nije osvijestila, ali bez napora nema osvješćenja. Kada se osvijestimo potpuno napor otpada, jer svijest je dovoljno probuđena da nam ne treba napor da je održimo. Svijest je sama po sebi postala sila napora i tad možemo odahnuti i pustiti je da sama sebi krči put. U početku smo je morali vježbati, podržavati ali kad je dovoljno osnažila, ne samo da ona ne treba više našu pomoć, već kad bi i htjeli ne bi je mogli zaustaviti.Da li treba napor ili nenapor su ideje unutar uma – knjiško znanje sa oprečnim teorijama o samorazvoju. Konflikt koji će uvijek ostati jer osoba ne shvaća da su napor i praksa primarni. Osobu su osakatili oni koji joj u um ubaciše virus da su napor i disciplina problem. Ta ideja New age gurua, da ne možemo ništa uraditi po pitanju svoga buđenja, je napravila ogromnu štetu duhovnim tragaocima.

To su virusi koji svako malo odvraćaju duhovnog tragaoca od prakse i discipline. Duhovni tragalac uz pomoć prakse doživi napredak, ali dođu trenuci slabosti i čišćenja koji su, također, dio procesa buđenja, ali duhovni tragalac pomisli da njegova praksa i disciplina ne daju rezultat. Tada virus New age gurua sav sretan poviče – kazao sam ti da svaki napor da se probudiš je prepreka buđenju, hahahaha…!!

Dok riječi i smijeh New age gurua odjekuju u konfuznoj glavi tragaoca on mudro zaključuje da je guru bio u pravu. Tragalac osjeća olakšanje, i konačno. može da se vrati svojoj lijenosti, neradu i praznom filozofiranju. Svakako je predugo radio na sebi, par dana ili par mjeseci ili možda čak par godina. Svake sedmice po nekoliko sati prakse koju je, izvrtao i ugađao kako njemu paše. Praksa ne daje rezultat zaključuje on mudro iako je upitno da je njegova praksa bila iole ozbiljna praksa.

Tako se taj duhovni tragalac vrti u krug inficiran knjiškim znanjem koji ga svako malo odvraća od započete prakse. Sam ne zna, a onom ko zna ne vjeruje. Teško će se izvući iz te klopke vlastite nesvijesti umišljen da zna a ne zna. Najveću krivicu snose New age grurui kao ovi na slikama. Oni ubjediše iskrene tragaoce da su napor i disciplina kontraproduktivni na putu buđenja i samorazvoja.

Međutim, u stvarnosti ništa nema bez napora. Nikakvog novog rođenja nema bez napora, ali i napor ima svoje stupnjeve. U početku je to sirovi napor koji nas veoma umara, ali ako istrajemo postićemo stanje nenapornog napora. Spontano će se održavati ono što smo u početku morali naporno održavati,

U početku naša pažnja je poput plamena svijeće i najmanji povjetarac je može ugasiti. U to vrijeme je potreban napor i disciplina da se pažnja održi. Jednom, kad istrajnom praksom, naša pažnja postane velika i snažna poput vatre šumskog požara, tada više je nećemo morati štiti i održavati.

Kao što jak vjetar samo još više raspaljuje šumski požar tako će i naša pažnja, kad je dovoljno probudimo, biti sve snažnija pod uticajem životnih izazova.

Ovako, dok je ona kao plamičak svijeće, i najmanji stres je ugasi i mi ostanemo u totalnom mraku preispitujući gdje smo pogriješili u svome pristupu buđenju.

Tada iz nas zaključe New age gurui da su naša praksa i disciplina, koju do tada radismo, problem i mi, nažalost, napuštamo tu praksu.

Taman smo počeli kopati bunar i čim smo udarili u prvi kamen odustajemo od kopanja, i kad pogledamo iza sebe, u svoj život, vidimo široko minsko polje prepuno zemlje od plitkih rupa koje u žurbi i nestrpljivo iskopasmo. Toliko bunara smo kopali ali još uvijek umiremo od žeđi. Da smo svu svoju energiju i napor usmjerili u kopanje jednog bunara, sigurno bi u njegovim dubljim nivoima do vode došli.

Bez istrajne discipline plamen svijeće se gasi na najmanji dašak vjetra, a  bunar se prestaje kopati na udarac u prvi kamen. PRAKSA, PRAKSA I SAMO PRAKSA  vodi ka razvoju i buđenju ali to nepraktičari i paušalni praktičari ne znaju, a ne vjeruju ni onima koji to znaju.

Bez napora nema života. Sve što se ne izlaže naporu atrofira. Naše tijelo atrofira ako se ne trenira. Naš intelekt atrofira bez intelektualnog naprezanja. Naša svijest postaje slaba ako živimo nesvjesno i mehanički. Bez napora nema života i bez napora nema razvoja i uspjeha. Ko misli drugačije je sigurno nezadovoljna i neuspješna osoba, a zašto je nezadovoljna i neuspješna sad znamo.

Ako vam je dosta nezadovoljstva i neuspjeha nikad nije kasno da to promijenite na bolje. Kontaktirajte mene ili nekoga drugoga od ETP prijatelja. Sva naša praksa vam stoji na raspolaganju. Zahvaljujem ETP prijateljici Snežani Bogojević na njenoj slici u vrhu ovog posta. Za njen kontakt info. i kontakt info. svih ostalih ETP prijatelja klikni OVDJE.

vježbaj u svome domu ET praxis