Živim li ono sto pričam ili sam licemjer koji hrani svoj ego pametujući drugima?! Svako može pametovati ono što je napamet naučio. Međutim, danas i najveća budala može pametovati. Više za pametovanje nam ne treba dobro pamćenje.

Dovoljno je znati koliko je dva plus dva, tj. kliknuti na par mjesta na ekranu telefona ili kompjutera i onda sa strahopoštovanjem, na našu objavu, čekati reakcije drugih. Nekad su ljudi osjećali strahopoštovanje prema Bogu ali sad to isto osjećaju kad objave neki FB ili instagram post.

Naravno, samo u rijetkim slučajevima, to što objavimo na FBu i sličnome, je naše. Uglavnom je to produkt kopi i paste. Kopirano od drugih pod uticajem emocija i navika, obično bez ikakvog analitičkog razmišljanja o smislu toga što dijelimo od drugih. Važna je naša emotivna satisfakcija, bilo pozitivna ili negativna, a korištenje razuma u procesu kopi i paste bi značilo prekinuti automatizam našeg boravka na internetu. Lakše je biti automat ali to ima svoju cijenu.

Kada čovjek postane automat, a to nam se svima lako dogodi, posljedica je život bez samokontrole. Kao kočija, koju prema provaliji vrtoglavom brzinom vuku razuzdani konji, jer su kočijašu ispala uzda iz ruku, tako čovjek automat vučen emocijama srlja u ponor psihofizičke propasti.

Razum, kojim je trebao nadgledati, provjeravati i kontrolisati svoje emocije, čovjek automat je zaboravio da ima. On je postao kopi mašina koju, za štampanje i širenje svojih materijala, koriste drugi.

Uzde vlastita života su mu ispala iz ruku i kad mu neko razuman ukaže na to, on se prvo, na izgled, ljubazno okomi na njega tvrdeći da on itekako drži uzde u svojim rukama. Ti si nedovoljno informisan, a slijep si i kod očiju kad ne vidiš kako ja itekako držim uzda svog života u svojim rukama – govori on razumnom istovremeno mu pred očima mašući rukom u kojoj drži gomilu papirnih kopija.

Razuman mu kaže da magarac natovaren knjigama ostaje magarac, ali to tek razbjesni kopi mašinu iz koje prokulja njena prava priroda. Kopi mašine su veoma negativne ali to mudro prikrivaju štampanjem tuđeg, po njima, uzvišenog materijala.

One vrlo rado kopiraju dramatične i negativne sadržaje, jer time dobiju ventil za svoje unutarnje želje, otpore, strahove i nezadovoljstvo. Unutarnja nesigurnost i strahovi ih lijepe za teorije zavjere i slične produkte nesvijesti.

Teoretičari zavjera im nude neprijatelja kojeg mogu da napadaju, a da se nikada s njime ne suoče.

Biti junak i pravednik, a to dokazivati tipkajući po tastaturi s kauča iz svoje sobe, je svojstveno većini. Danas svako može da se predstavlja pametnim i junakom. Rekli smo dovoljno je znati kopi i paste. Zato danas imamo toliko konfuzije u pogledu svega. Masa je konfuzna i ne zna šta da vjeruje. Paradoks je da ta ista masa doprinosi vlastitoj konfuziji, jer se (ne)kritički upušta u sve s čim se susretne.

Pametovanje i filozofiranje je sada narodni sport. U prošlosti u jednoj državi je bilo samo nekoliko filozofa a danas ih, samo u našem domu ima, barem, jedan.Filozofi i pametnjakovići ne daju važnost praksi i iskustvu. Njima je bitno da informacija koju prime pritisne okidače njihovih programa i emocija. Ako njihovi programi i emocije reagiraju pozitivno na informaciju, onda je ta informacija istina, a ako se ona kosi s njihovim programima i emocijama, onda je ta informacija laž. Nema potrebe iskustveno i praktično provjeriti informaciju. Emocije i programi su sasvim dovoljne da razluče istinu od neistine.

Tako je danas cijelo društvo utemeljeno na pametovanju. Svima je omogućeno da to rade i tako se individualna i kolektivna nesvjesnost produbljuje. I ja pametujem, ali se trudim da to pametovanje bude produkt moga praktičnog iskustva ne samo automatsko kopi i paste.

Nije problem kopi i paste nešto tuđe, ali bi to tuđe trebalo biti provjereno kroz naše lično iskustvo kao korisno i istinito. Mnogo je filozofa, malo je praktičara. Zraka života, tj. trenutak svjesnog življenja, su važniji od svih filozofija i priča. To shvaćaju samo oni koji, barem, za trenutak se osvijestiše ovdje i sad.

Za nas i čovječanstvo je korisniji jedan naš svjestan udah/izdah, nego svi postovi, statusi i kopi i paste aktivnosti koje postavismo do danas na FBu. Međutim, ovu istinu znaju samo živi, svjesni praktičari. Blago živima, njihovo je kraljevstvo nebesko sad i ovdje.

U kraljevstvo nebesko ne ulaze mrtve kopi mašine. U njemu žive, i u njega ulaze samo žive duše, a to se teško može reći za kopi mašinu. Što bi rekla Biblija za današnje vrijeme – Mnogo je pozvanih da kopiraju, ali je malo onih koji samo originalne i iskustveno provjereno materijale, štampaju.

Diši i budi svjestan da dišeš jer svjesno disanje je uvijek tvoje i originalno.