OVISNOST – bacanje crvenog mesa životinji u nama

Napisao Enes Trumić

31.08.2020

Ovisnik o bilo čemu nije spreman za duhovnost. On/ona prvo trebaju zadovoljiti osnovne uslove na putu osvješćenja. Većina učenja kažu droge, alkohol i pušenje ne dolaze u obzir. Ako se uzme jedno pivo ili čašica rakije za bolji apetit ili bolju cirkulaciju to je uredu jer osoba to ne uzima što je ovisna o tome, već što vidi da joj koristi tijelu.

Na drugoj strani cigara je droga ne samo fizička već i psihička. Psihičko drogiranje je daleko gore od fizičkog drogiranja jer pokazuje da psiha osobe ima trenutke slabosti kada mora posegnuti za nečim što će joj donjeti psihičko olakšanje. To olakšanje je bacanje crvenog mesa pred životinju.

Životinja tj. podsvijest će se umiriti dok se hrani ali s vremenom postaje sve jača. Zato što je ovisnost duže vremena trajala sve se je je teže osloboditi. Cigareta je ovisnost kojom svako malo svojoj životinji bacamo crvenog mesa. Cigareta svako malo provocira našu nesvjesnost (životinju), i kako onda očekujemo da nemamo psihićkih drama kad neprestano dozvoljavamo našoj nesvjesti da zagospodari s nama.

Pušač svako malo, kad god zapali cigaru, je sluga nesvjesnog uma. Svaka ovisnost, naročito ove kao pušenje koje po čitav dan i noć nas psihički prate, prave rupe u našem svjesnom umu usled čega unutarnji sadržaj uma curi napolje. Mnoge psihoze bi prestala kada bi osoba prestala svako malo hraniti crvenim mesom svoju nesvjesnost.

Ko god ne može prekinuti sa ovisnošću, naročito ove kao pušenje gdje svako malo smo sluge nesvijesti, nije psihički spreman za osvješećnje. Takva osoba će imati velikih psihičkih problema na putu osvješćenja jer s jedne strane bi da ovlada sa sobom, a s druge strane ima ovisnost koja joj slabi volju i pravi rupe u ličnosti, kroz koje njen nesvjesni um s lakoćom izlazi i njome ovlada.

Ovisnik se može baviti filozifiranjem, pametovanjem, religijom, new agom i drugim produktima nesviijesti ali ne i osvješćenjem. Prvo treba da zakrpi rupe svoje ličnosti kroz koje nesvjesnot curi u njegov svakodnevni život i čini ga slugom pušenja ili nečega drugoga. Možeš misliti veoma visoko o sebi, ali ako si ovisnik o bilo čemu još uvijek ti je psiha šizofrenična i nestabilna.

Psiha ti može biti toliko nestabilna da možeš svoje psihičke, pa i fizičke probleme pripisivati radu na sebi, dok u stvarnosti krenuo si u rad na sebi a da nisi ni osnovne kriterijume za to ispunio. Ovisnik može optuživati svoju situaciju, druge osobe za svoje psihofiičko stanje, ali u stvarnosti on je bolesna osoba jer svaka ovisnost je bolest. Ovisnici od drveta ne vide šumu i u svemu drugome će tražiti uzroke svojih problema, osim da uvide svoju ovisnost koja ih i čini bolesnim.

Ne prebacujem bilo kome njegovu ovisnost ali nekima je mnogo lakše da druge krive za svoje stanje nego da uvide koliko ih njihova ovisnost čini slabim fizički i psihički. Mudra osoba reče – čovjek će radije propasti nego da se oslobodi svoje ovisnosti. Prvo kad središ sebe i nemaš nikakvih ovisnosti možeš krenuti putem osvještenja.

Ako nemaš psihičke snage za zadovoljiš te osnovne uslove za kretanje na put osvješćenja, onda bolje ne čačkaj mečku jer osvješćenje omogućuje mečki da izađe iz nesvjesti. Ako je mečka se hranila crvenim mesom, tj. pušenjem ili nekom drugom ovisnošću, mečka ti neće samo poigrati u dvorištu već i u vlastitoj kući. Moja je poruka svim ovisnicima, ma koliko me njihova mečka mrzila zbog toga, ne čačkaj mečku prije nego se oslobodiš svojih ovisnosti.

Samo da kažem, ja sam vam prijatelj koji će vam reći istinu iako će me neki od vas zbog toga mrziti. I ja sam bio ovisnik jer kako bi inače mogao shvatiti stanje uma ovisnika.

Ne pričam što mislim da sam bolji od ovisnika već sa aspekta nekoga ko je prevazišao svoje ovisnosti. Samo sam onaj znak pored puta koji kaže – životinje na putu.

Samo vas prijateljski upozoravam da svaka ovisnost hrani životinje na putu osvješćenja. Dok se ne možeš osloboditi ovisnosti, kojih se i mnogi obični ljudi oslobodiše, idi svim putevima ali ne i putem osvješćenja. Shvati da ljudi koji ne rade na sebi uspješe, recimo, odbaciti pušenje, a ti osoba koja, tobože, radi na sebi, to ne možeš. Čiji je um stabilniji njihov ili tvoj?

Tvoje te knjiško znanje, i neka iskustva na vrat na nos, ne čine boljim od tih običnih ljudi, već ti samo razviše umišljenost o sebi dok u stvarnosti su ti ljudi psihički stabilinji od tebe. Mnogi umisliše da su visoko ali medvjed u njima pokazuje drugačije. Samo sam znak pored puta, i samo će razumni ovaj post tako i shvatiti.