Ne postoji HOKUS – POKUS tehnika koja sve rješava. U suštini ko se je dovoljno osvjestio razumije da nije važna tehnika već svjesnost u tehnici. Sve što se radi nesvjesno ne pomaže evoluciji svijesti, a sve što se radi svjesno postaje korisno jer to radimo s pažnjom, a ne mehanički na auopilotu.
Nije Sunce, mantra, jantra. mandala, krija, molitva, vjera ili nevjera, položaji tijela (iz joge, tai chia itd), anđeli, energija bioenergetičara, ili bilo koja druga tehnika ili stvar, nešto posebno što će da riješi sve naše probleme. Postoji nebrojeno Hokus-Pokus tehnika koje njihovi autori reklamiraju kao lijek, ako ne za sve, onda za većinu naših problema. Svi koji veličaju svoje tehnike ustvari su nesvjesni ljudi koji još uvijek nisu shvatili šta je to što daje tehnikama snagu, ili ih čini beskorisnim ako to nešto nedostaje u samoj tehnici.
Svjesnost je ono što naše tehnike učini korisnim ili beskorisnim. Tako sve što radimo svjesno postaje metoda naše duhovne evolucije, a sve što radimo nesvjesno postaje tehnika ili aktivnost koja nas degradira duhovno.
Kada shvatimo da je svjesnost ključ koji otvara unutarnju riznicu, onda više nećemo uzdizati same tehnike, već ćemo tehnike jedino vrednovati po njihovoj sposobnosti da probude u nama svjesnost.
Ma kakva tehnika bila ona nije posebna i izuzetna. Posebno i izuzetno je biti svjesnim, biti jedno sa sobom ili biti jedno s objektom koncentracije same tehnike. To nas približava našem centru, i to nam donosi duhovno, a često i fizičko zdravlje.
Duša (čista svijest) je ono što donosi napredak, i sve što radimo dušom tj. svjesno odmah donosi rezultate. Recimo neki gledaju u Sunce, a ne vide ga jer su okupirani mislima i tenzijom da što prije završe gledanje. Takvim praktičarima Solarne joge gledanje u Sunce neće donijeti išta korisno.
U stvarnosti sva pomoć dolazi iznutra, a vanjski objekti i tehnike su samo pomagači u tom procesu. Zato neka svako sebi bira pomagače uskladu sebe, ali zapamtimo pomagači su nevažni. Važna je svjesnost, jer svjesnost i jeste čista životna energija (Prana, Chi) koja sija iz duše ka van.
Kakvu god tehniku da radimo ona će dati korisne rezultate ako je izvodimo svjesno. Ako tehniku izvodimo nesvjesno, mehanički bez koncentracije, onda ostajemo zatočeni u svome mentalnom svijetu. Vrijeme koje je utrošeno nesvjesno, makar to bilo vrijeme provedeno u Bogomolji, ritualima, tzv. meditacijama ili bilo kojim drugim tzv. duhovnim aktivnostima, je vrijeme u kojem smo se još više duhovno degradirali.
Biti duhovan znači biti svjestan i zato sve što radimo svjesno nam pomaže duhovno evoluirati, a sve što radimo nesvjesno nas duhovno degradira. Onima koji znaju da duh u riječi duhovan znači svijest ovaj tekst će biti potpuno jasan, dok onima koji duhovnost vide kao gomilu tehnika, filozofije, rituala, činjenja dobrih dijela, vjerovanja i nevjerovanja, hodočašća itd., ovaj tekst će ostati zagonetka i povod da zapjene svojim nesvjesnim emocijama koje nisu uspijeli da osvijeste i očiste svojim tzv. duhovnim tehnikama. Vi svjesni znate da put osvješćenja nije živijeti mehanički kao robot.
Vi znate da je put osvješćenja učestvovanje u životu cijelim svojim bićem, i dušom i tijelom. Vi na putu osvješćenja, vi koji se budite držite se svjesnog disanja jer to je jedna od najefektivnijih tehnika za održanje svjesnosti ovdje i sad.
Disanje je važno, bez njega tijelo umire ali ako mu pridodamo svjesnost, onda nećemo samo biti živi fizički već i duhovno. (sviješću). U živom tijelu a mrtvi duhom su većina ljudi. Uživljenje duha u tijelu najlakše se ostvaruje kroz svjesno disanje. Budimo svjesni svoga tijela i disanja. DIŠI I ZNAJ DA DIŠEŠ!
