Sve filozofije pozitivnog razmišljanja koje su zadnjih godina veoma aktuelne, naročito u zapadnom svijetu, odakle i potiču, sve teorije o manifestiranju misli i privlačenju obilja nastale su samo sa jednom svrhom: da čovjek bude sretniji i uspješniji.
Obrazovani ljudi na Zapadu, medju kojima se izdvajaju psiholozi i psihoterapeuti su u svojim istraživanjima i radu sa ljudima, ustanovili da kada čovjek razmišlja negativno, on se i osjeća negativno, i obrnuto, kada razmišlja pozitivno, tako se i osjeća. Biti pesimista znači pojačati stanje negativnih osjećaja u sebi, a biti optimista znači prizvati sunce kojeg možda i nema, odnosno, gledati optimistično na život. To je jedan od načina da čovjek, u potrazi za srećom, pomogne sebi.
Osim toga, imamo i religije i new age pokret, koji su bazirani na vjerovanju, tj. ako čovjek vjeruje da će mu biti bolje, da se neko brine o njemu, on će se i osjećati bolje i sigurnije. Dakle, filozofije pozitivnog razmišljanja, i vjerovanje da svojim mislima i emocijama možemo uticati na svoju stvarnost i budućnost, pa i na sami Univerzum, dolazi iz potrebe da čovjek bude sretniji.
Da li se na sreću, zaista, može uticati, da li ju je moguće ostvariti pozitivnim mislima i snagom vjere? Nisam protiv toga ili protiv bilo čega drugog što je praktično. Medjutim, ako pogledamo sve te ljude koji propagiraju manifestiranje stvari mislima i emocijama, privlačenja obilja, partnera, zdravlja.. ne možemo a da se ne zapitamo da li i u praksi žive ono što govore.
Sasvim je u redu razmišljati pozitivno jer ćeš imati bolje osjećaje. Nemoj biti negativan jer ćeš sam sebe sabotirati negativnim mislima i možda pasti u depresiju. Ali, da li će pozitivno razmišljanje riješiti sve tvoje probleme? Nije li pretjerana ta slika ljudi koji zagovaraju zakon privlačenja, dok eksperti drže i predavanja na tu temu širom svijeta i kod nas na Balkanu? Da li u životu tih ljudi, osim osmijeha koji vidimo na njihovim slikama, njihovu oduševljenost i euforičnost, postoji i svo obilje o kojem govore? Šta je sa njihovom nutrinom? Možda su i oni u depresiji, možda se osjećaju gore nego običan svijet, možda imaju problema sa djecom, partnerom…?
Ako upoznamo neke od tih ljudi svi se na kratko možemo oduševiti ličnošću, taj sat ili dva dok govore u javnosti. Ljudi se na sličan način oduševe i religijom ili bilo kojim drugim učenjem. Ali, svako oduševljenje neminovno mora da splasne. Na sličan način osjećamo euforičnost kada na utakmici pobijede naši igrači, ali to oduševljenje traje sve do momenta kada naš tim izgubi.
Prirodno je da na nivou fizičkog tijela i uma postoje usponi i padovi. Sve stvari koje nas čine sretnim na materijalnoj razini u nekom trenutku izgubimo. Kupite novi LCD TV i sretni ste, ali on će se u nekom trenutku pokvariti i oduševljenje s početka nestaje. Imate kućnog ljubimca, a kada on ugine, javlja se ogromna bol. Kada nešto dobijemo, obradujemo se, a kad nam se to oduzme (a sigurno hoće, prije ili kasnije), bićemo tužni, depresivni ili bijesni. Priroda ovog svijeta je da sve ima početak i kraj, ništa nam ne pripada – čak ni naše tijelo. Gubimo zdravlje, mladost, u ogledalu vidimo sve više bora, a nekada smo bili tako puni sebe i oduševljeni svojom ljepotom. Čovjek postaje bijesan, ne može to da prihvati jer u njegovom životu više nema kvaliteta koje je nekad imao. Javlja se ogromna praznina, ako naša sreća zavisi od našeg tijela. Priroda je uvijek jača. Nju je nemoguće kontrolisati. Naša vezanost za stvari, ljude i naše tijelo je nepojmljivo jaka, a prije ili kasnije ćemo izgubiti i stvari, i ljude oko sebe, možda i dijelove tijela. Možemo li tada ostati na pozitivnoj strani klatna?
Sve u materijalnom svijetu prije ili kasnije nestaje, jer je sve smrtno, pokvarljivo, pod uticajem entropije i vremena. Sve ima svoj početak i svoj kraj.
Što se tiče zakona privlačenja obilja, može se reći da je sama ta ideja pogrešna, jer što više želimo privući obilje, to više privlačimo i probleme. Nama ne treba obilje, već minimum, odnosno skroman život. Ako čovjek ima mnogo materijalnih dobara, on nema vremena za sebe, a više stvari i više ljudi znači i više glavobolje oko organizacije svega toga.
Nasuprot Zapadu, njegovim bavljenjem umom i pokušajima da se mislima utiče čak i na svoje gene, imamo istočnjački pogled na svijet, orjentalce koji su shvatili da nema sreće unutar uma, dok god želimo bilo šta. Tek kad ništa ne želiš, kad potpuno zaboraviš na sebe, kad se ispuniš prisutnošću, dušom, kad se povežeš sa sobom, tek tada si sretan. To je prava sreća i ona je naše prirodno stanje.
Dakle, umjesto što pokušavamo privući sreću, mi treba da se čistimo, da uklonimo barijere koje prikrivaju našu sreću. Zapadnjaci pokušavaju da na nivou uma otklone nezadovoljstvo koje je duboko u čovjeku, jer nije povezan sa sobom. Takvim čovjekom upravljaju um i misli, pa i ako su one pozitivne, ako teži da pomaže ljudima, osjeća samilost prema drugima, on još uvijek pati. Na nivou uma nema istinske sreće, ona može biti samo privremena. Istinska sreća dolazi kada izadjemo iz uma.
Postoji 5 nivoa uma:
- Inertni um. To je stanje života i uma kod, na primjer, biljaka i životinja koje nemaju razvijen nervni sistem. Tu postoji život, ali se on ne ispoljava usljed nesvjesnosti.
- Nagonski um. To je um kod životinja kojima upravljaju instinkti.
- Oscilirajući um. Ovo je oscilatorna sila kod ljudi, kao klatno na satu imamo pozitivno i negativno i oni jedno bez drugog ne mogu postojati. Što više ideš u pozitivno i što si euforičniji, u momentu kad se klatno vrati na drugi kraj, osjetićeš isti intenzitet negativnog. Kao što je rečeno, čovjek može raznim idejama da zanjiše svoje klatno i drži ga na pozitivnoj strani, ubjedjujući se da je sve u redu. To je vlastita iluzorna realnost koju svako može da izgradi u sebi i ona može trajati neko vrijeme, naročito ako je čovjek mlad, bez zdravstvenih problema i problema u odnosima. Ali, prije ili kasnije će doći ultimativni problemi u životu, kada tijelo oboli, kada izgubimo nekog koga najviše volimo. Hoćeš li tada i dalje moći držati klatno samo na pozitivnoj strani? Buda je kazao da je točak rodjenja i umiranja patnja, i svako ko ne bježi od istine, zna da je to tako.
Šta je onda rješenje? Kako doći do sreće? Hoćemo li kreirati neku imaginarnu realnost i tako doći do sreće, ili ćemo razumjeti ovaj promjenljivi dualni svijet, svijet uma i razumijevanjem tog svijeta pronaći u nama ono nepromjeljivo, vječno, naše prirodno stanje sreće na koju ne utiču talasi uma?
Za tu svrhu nam ne treba vizuliziranje, pozitivno razmišljanje i placebo tehnike. Jedini način da zaista prevazidjemo svijet uma je da ga upoznamo, da vidimo kako funkcioniše. A za to imamo instrument koji nam je dala priroda, a to je razum. Što više imamo mudrosti o životu, bolje uvidjamo koji su to recepti koji formiraju fizičku, mentalnu i duhovnu bolest, koje su to okolnosti koje nastaju po zakonu akcije i reakcije. Nije sve po zakonu privlačenja i manifestiranja misli, već po zakonu “Kako siješ, tako žanješ” . Ako to znamo onda možemo da mijenjamo uzroke, sjeme koje sijemo, da bi nam priroda i zakon akcije i reakcije donijeli plodove koje želimo. Onda se, uopšte, ne moramo brinuti o plodovima. Ne moramo misliti pozitivno, ne moramo se nadati. Za sve će se priroda pobrinuti. Ako razmišljaš pozitivno a siješ korov, ne možeš očekivati da nikne ruža.
Potrebno je imati razum, shvatiti koji to životni stil daje ljepši život. Sasvim je očigledno, ako trenutno nismo sretni i imamo problema, to je rezultat nečega što smo ranije posijali. Sama naša želja da plodovi budu drugačiji neće ništa promijeniti.
Nepotrebno je baviti se umom. Um je posljedica, um nije uzrok. Nama treba mudrost, kritički razum i analitičko razmišljanje, znanstveni pristup životu gdje ćemo vidjeti da sve ima svoj uzrok i posljedicu. Uvijek ima neki razlog zašto se stvari dešavaju kako se dešavaju i na nama je da otkrijemo taj razlog. Jedino čovjek kome je dat razum može da ga otkrije, a religije i new age ne insistiraju na razumu. Čak, štaviše, čine ljude nerazumnim kad potenciraju vizualizacije i pozitivno razmišljanje.
Ako zaista želimo da uspijemo u životu, ne u smislu da budemo bogati, nego da uspijemo da budemo sretni, za to nam je potrebna svjesnost, koncentracija i mudrost. Jedino sa razumnim ponašanjem, sa razumijevanjem kako funkcioniše život, naše tijelo i psiha, možemo pronaći istinsku sreću. Shvatićemo da je istinska sreća prirodno stanje našeg bića, ali treba da razumijemo svoje emocije i reakcije.
Mi imamo i fizičke i energetske kontaminacije. Orjentalci kažu da treba nastaviti sa osvješćivanjem da bismo u sebi mogli prepoznati i pozitivno i negativno i da stanje našeg bića više ne mogu mijenjati vanjske okolnosti, odnosno da transcendiramo svoj reaktivni um. Dokle god reagiramo negativno i na negativno, mi ne možemo biti dobro.
Postoji stanje kada ne reagiramo, kada smo prevazišli um. U nama više nema reakcije, niti odobravamo dobre stvari, niti bjesnimo na loše. Izgradili smo kuću na stijeni, kako kaže Isus. Ušli smo u četvrto stanje uma.
- Jednousmjereni um. To je razum, koncentracija, fokus. Ako vježbamo jednousmjerenost, sve više se čistimo, i naša svjesnost, naša prisutnost postaje sve jača. Takav životni stil vodi do potpunog očišćenja i naš um će konstantno biti jednousmjeren. Ako nešto slušamo, slušamo u potpunosti, bez ikakvih misli, fokusirani na to; ako nešto gledamo, gledamo u potpunosti; ako hodamo, hodamo svjesni tijela. U ovom četvrtom, meditativnom stanju um više nije podijeljen.
Sve što radiš, radiš punim bićem, potpuno si apsorbovan svime što radiš, i tada ti ne treba obilje, tada uživaš u svemu. Kad si sam uživaš, kad si sa drugima uživaš, kad hodaš – uživaš, i to je prava sreća koju newageri i religije ne znaju. Kada više nemaš želja, kad si potpuno ispunjen sve ti stvara radost i blaženstvo. Sve ono to ti je bilo pozitivno ili negativno, svelo se na jedno i sve ti proizvodi radost. U stanju si uma koji više ne dijeli stvari na dobre i loše. Sve posmatraš iz stanja bića, iz stanja sreće. Sada si u meditativnom stanju, štogod vidiš, sa time si jedno. Do čega vodi ovaj jednousmjereni um? On vodi u peto stanje uma, stanje ne-uma.
- Ne-um. Stanje jedinstva, stanje čiste svijesti, čistog postojanja, božansko biće. To je stanje znanja. Fokus i koncentracija koju razvijemo će nas dovesti izvan uma, u stanje ne-uma, u dimenziju bez vremena, bez prostora, dimenziju slobode, beskrajne sreće, beskrajne mudrosti. A do te dimenzije, moramo razviti mudrost, moramo shvatiti kako um funkcioniše, šta je u nama strast, šta je u nama strah, odbojnost, šta je fizičko tijelo, ljudi oko nas, biljke, životinje…
Ako u nama ne raste znanje o sebi i životu, život nije vodjen razumom, nikakav pozitivizam nam neće pomoći. Dokle god se fokusiraš i živiš sad i ovdje punim svojim bićem, ti krupnim koracima grabiš prema izvoru iz kojeg svi potičemo. Taj izvor nije uopšte unutar uma niti u materijalnoj dimenziji.
Naše je da sa svoje strane činimo najbolje što možemo. Nije lako jer je nesvjesnost veoma jaka i drži nas pod svojom kontrolom, živimo na autopilotu vodjeni navikama, a da bismo savladali te navike i da bi savladali dio bića koji nas koči i sabotira, za to nam treba razum, koncentracija. Jedino razvijanjem fokusa (koji dolazi direktno iz izvora, čeonog centra) mi možemo da uvidimo svoje rekacije i prepoznamo šta je to što nas koči i dobijemo volju da radimo uprkos kočnicama.
Vježbaj fokus. Vježbaj koncentraciju, što više možeš. Ako imaš svoju mantru, ponavljaj je, fokusiraj se na to.
Radi tratak: Upali svijeću, postavi je ispred sebe na dužinu ruke, u visini očiju i gledaj u plamen. Posmatraj svijeću jednu minutu, zatvori oči i posmatraj refleksiju plamena dvije minute. Uradi tri ciklusa ove vježbe. Radi to ujutro i uveče i primjetićeš razliku. Ona će ti probuditi snagu volje.
Vježbaj prisutnost. Ignoriši misli, ignoriši to što se dogadja u umu, to su sve programi, to je kao film koji treba da se ugasi. Ne treba se baviti slikom na TV, ona je samo posljedica talasa koji dolaze preko kabla do aparata. Ti misliš da ima nešto važno u tim slikama, filmovima, dogadjajima na TV, a to su u tvari samo talasi, energija koja ide ka aparatu i tek u njemu dobija formu. Ako pokušavamo na nivou TV-a, odnosno na nivou naših misli i osjećaja da riješimo probleme, koji su samo manifestacija nesvjesnosti u nama, nikada ih nećemo riješiti.
Ne bavi se umom. Nema potrebe za tim. To je samo TV koji je upaljen. Ne bavi se posljedicama, kao što se new age i religije bave simptomima, vjerovanjima, mijenjanjem slika na TV, jer time nećeš ništa postići. Energija koja tjera naše misli i emocije, treba, zapravo, da se transformiše, tako što ćemo ući u dublje slojeve sebe, odakle potiče ta energija i vratiti se u njenu primarnu formu, a to je blaženstvo.
Fokusiraj se na svoje zadatke.
Vježbaj, izgovaraj mantru, pjevaj, opuštaj se i hrani se zdravo.
Nadji društvo ljudi koji se osvješćuju, koji se bude i uspjeh ti je zagarantovan. Jednog dana ćeš se potpuno očistiti i više neće biti nikakvih problema. Ostaće tvoja suština, a u njoj nema nikakvih misli, nema slika. U njoj je samo božanska prisutnost. Budi sad i ovdje. Diši i znaj da dišeš.
Uredila članak: Fatima Hodžić (tekst je transkripcija Enesovog uživo videa sa njegove FB stranice).
FB stranica: https://www.facebook.com/MaitreyaETpraxis
FB grupa za treniranje: https://www.facebook.com/groups/etpraxis
