Duhovnost je gledana kao nešto statično, nepromjenljivo, neevolutivno, neprilagodljivo vremenu i prostoru. Pokušavalo je se i još uvijek se pokušava na silu implementirati jedna te ista duhovna praksa svim ljudima na svim prostorima u svim životnim okolnostima.

Naravno, to je dovelo do potpunog gušenja energije ljudske individualnosti ali kako energija ne može biti dugo vrijeme potisnuta a još manje uništena ona je našla svoj odušak u jačanju kolektivnih sistema (tobože duhovnih) i tako nastadoše religije starog i novog doba od kojih neke imaju vrlo malo članova i materijalnog bogatstva a neke su gigantske po broju članova i materijalnom bogatstvu.

Naša lična životna energija je iskorištena za stvaranje i gradnju svjetova izvan nas umjesto da se gradi i razvija sam izvor te životne energije – INDIVIDUA. Ipak, došlo je nova era u razvoju čovjeka i konačno i duhovnost kao i sve drugo u životu mora da evoluira iz dana u dan, da se adaptira svakoj individui pojedinačno. Konačno i duhovna Praksa podliježe svakodnevnom ažuriranju i već prvo zvanično ažuriranje duhovne Prakse će da prepozna razne duhovne Prakse kao viruse, neke kao zastarjele i neefikasne programe, neke će trebati adaptirati, neke nadograditi i sve njih na kraju staviti u službu individue i nikad više u službu same duhovne prakse.

Ažuriranjem se duhovnost konačno predaje u ruke svakoj individui da joj bude instrument kojim će svoju životnu energiju da ulaže za svoj vlastiti razvoj i prosperitet, a nikada više da ona svojom vlastitom energijom jača i hrani tzv. duhovne organizacije/sisteme.

ET Praxis nije sistem, nije dogma, nije religija, nije New age filozofija, nije nešto što neko mora da slijedi, nije nametanje, itd.. itd…, već je prosto rezultat fizičkog, mentalnog, duhovnog i socijalnog iskustva jednog običnog čovjeka. Ovom čovjeku je u životu samo lično praktično iskustvo mjerilo štetnosti i korisnosti stvari. ET Praxis je praktičan odnos prema životu s ciljem fizičkog, mentalnog, duhovnog i socijalnog razvoja individue, a samim time, i društva u cjelini.

Kao i vi i ja sam bio tragalac za srećom. Dosta mi je bilo patnje i htio sam sebi pomoći. Toliko sam bio nesretan da me teorije i filozofije uopšte nisu zanimale već samo praksa. Dosta mi je bilo šuplje priče i kada bi se sreo s nekim učenjem, koje nam je navodno moglo pomoći, odmah bi se prihvatio praktičnog dijela tog učenja i u praksi krenuo da radim tehnike koje je to učenje nudilo. Imao sam odlučnost da se prihvatim bilo čega a odbacim bilo što samo da bi sebi pomogao. Udario sam u dno patnje i jedino je bilo preostalo ili da se ubijem ili da ozdravim. Koliko god sam bio uporan u traženju, nažalost, nisam pronašao ni jedno učenje koje je nudilo kompletan pristup oslobođenju od patnje.

Morao sam od nekoliko učenja da uzmem samo praktične tehnike i da ih prilagodim tako da budu oslobođene filozofske i ideološke strane samog tog učenja jer pravila, filozofija, dogma, ideologija i prekomjerna teorija vode gušenju individualnosti čovjeka, opterećuju i onaj praktični korisni dio učenja čime te praktične tehnike gube jednostavnost, postaju komplikovane zbog čega se njihova efikasnost uveliko smanjuje, pa čak tehnike i samo učenje postaju kontraproduktivni što jeste slučaj sa 99% današnjih učenja.

Shvatio sam na svome, a i na iskustvu drugih, da svako učenje, svaki guru, svaki mentor, svaki redovnik, svaki sveštenik, svi tzv. avatari, mesije, mediji viših bića itd. Itd.. koliko mogu da nam pomognu mogu još više da nam naškode. Većina, od ovih nabrojanih tzv. autoriteta, koji se nude da nam pomognu, ustvari, nam uopšte ne mogu pomoći, već naprotiv, štete nam iako na površini može izgledati da imamo koristi od njih.

Mnogi će od vas reći – Meni je pomogao Eckart Tole ili Mooji, Osho, Isus, Krišna Murti, Anita Moorjary, guru, mentor, bio-energetičar, rejki učitelj, motivacioni govornik, hare Krišna ili neka druga religija, joga učitelj, life couche, knjige – Moć podsvijesti, Tajna, Razgovori s bogom, Biblija itd. Itd… Mogu da nabrajam i nabrajam jer na temu Old age (starog doba) religija i New age (novog doba) religija učitelja i njihovih knjiga ima kao mrava. Naravno da ste nešto pametno pronašli u tim knjigama i kod tih raznoraznih učitelja ali jeste li postali zaista sretni čitajući te knjige i slijedeći savjete tih učitelja?

Tu i tamo svako nam može pomoći, dati nam inspiraciju, dati neki savjet koji nam pomaže u određenim situacijama, ali meni to nije dovoljno, to  za mene nije istinska pomoć. Možemo naučiti nešto i od djece, i od drveća, i od životinja itd… ali od jednog gurua, od jednog duhovnog znalca i učitelja trebamo dobiti  jedan kompletan sistem razvoja a ne samo neke mrvice koje ne mogu utoliti našu ogromnu glad za srećom i slobodom.

Meni je trebalo da mi neko pokaže put uspjeha i oslobođenju od patnje u svim segmentima života. Segmenti koji obuhvaćaju sva polja svakodnevnog života kao što su – odnosi sa porodicom, brak, politika, sport, zabava, roditeljstvo, ishrana, fizičko tijelo, emocije, seksualnost itd. Itd..

Nikoga nisam našao da je prišao životu dovoljno sveobuhvatno i praktično da bi nam omogućio da maksimalno uživamo u životu a da istovremeno, disciplinom i radom na sebi, možemo se razvijati maksimalno brzo. Nikoga nisam našao ko je u svome učenju spojio materijalno i duhovno u cjelinu omogućavajući čovjeku da živi 200% života – 100% materijalnog i 100% duhovnog.

Uzmimo samo jedan segment čovjeka – njegovu seksualnost i vidjet ćemo da većina učenja i većina autoriteta potpuno ili samo djelimično objašnjava ljudsku seksualnost a ona je ključna za razvoj čovjeka. Stručnjaci su da govore o ljubavi. Bogu, univerzumu i masi drugih stvari ali kada je tema seks i seksualnost nemaju mnogo da kažu. Iz njihovog govora da se zaključiti da ljudska seksualnost je još uvijek tabu i površno viđena iako u stvarnosti od nje zavisi i čovjekov duh i tijelo.

Ljudska svijest se evolutivno kreće samo između prvog (egzistencijalnog) i drugog (seksualnog) centra i kako je onda moguće svijest podići iznad trenutne razine ako mi čak tu razinu i ne spominjemo. Ista energija koja nas čini seksualnim je energija i koja nas čini ljubavnim, samo što je tada ispoljavamo kroz predio stomaka i grudi, a ne kroz genitalije.

Znači svaki duhovnik ili duhovnica koji nisu komotni da pričaju o ljudskoj seksualnosti, sami je ne upražnjava, i sami nisu potpuno ispunjeni na tom planu nisu kompetentni da nam pokažu put razvitka svijesti jer mi smo zakovani u seksu znali mi to ili ne, priznali mi to ili ne. To nije samo slučaj s nama već je isti slučaj i sa tim guruima i svim ostalim kvazi-duhovnjacima  koji, ko fol, imaju ogromno znanje o svemu ali eto o ljudskoj seksualnosti, čime je cijelo čovječanstvo opsjednuto, nemaju mnogo da kažu. To samo pokazuje da su i oni nesvjesno opsjednuti njome čim mogu satima da pričaju o svemu ali ne i o seksu i seksualnosti.

Neka učenja kao Tantra i Taoizam se bave ljudskom seksualnošću ali učitelji tih učenja od ljudske seksualnosti napraviše raketnu nauku. Oni odoše u drugu krajnost praveći od ljudske seksualnosti čitavu nauku koju vi sad treba da izučavate i u praksi ovladate. Jedan od najpoznatijih Taoističkih majstora Mantak Chia je napisao preko 40 knjiga o ljudskoj seksualnosti i ovladavanju Chi energijom. Koliko god je za naš razvoj važno poznavanje vlastite seksualne energije, i njome ovladavanje, nepotrebno je od toga praviti nauku.

Razumijem zašto oni prave od toga nauku jer vide da njihovi učenici ne napreduju dovoljno a ne napreduju jer običnom čovjeku, da bi se razvijao, treba dodatna pomoć i tehnike, koje se ne tiču direktnog rada sa seksualnom energijom. Iako je seksualnost jedan od glavnih karika lanca naše evolucije, ipak, ima još karika koje Tantra i Taoizam ne nude ali ih nude druga učenja.

Te preostale karike koje pronalazimo u drugim učenjima ako bi ostale originalne s jedne strane bi nam pomogle ali s druge strane bi nas zarobile u dogmu samog učenja iz kojeg potiču, tako da je vrlo teško uzeti ono što je dobro za nas iz nekog učenja a da pri tome ne zaglibimo u živo blato tog istog učenja.

Istina je da Taiozam, Joga, New age duhovnost, religije, borilačke vještine, sport, ples, nutricionizam,  muzika i sve ostalo u životu mogu nam pomoći u razvoju ali mogu nam u još većoj mjeri naškoditi jer često ideje učenja postaju važnije od razuma i istine.

Slijedeći i sam veliki broj učenja uvidio sam kako nas ona polako programiraju i samo inteligentni, hrabri, dovoljno osviješteni i kojima je istina važnija od bilo čega uspiju da se otrgnu od tih učenja jednom kad su u njih već duboko zaglibili. S vremenom postalo mi je lako da uzmem od svega što je dobro a da odbacim ono što nije, i tog životnog stila se držim zadnjih 25 godina. Već godinama pomažem i drugima prenoseći im spoznaje koje su mi život učinile rajskim.

Uvjerio sam se da svako može imati korist i uspjeh ako u svoj život ubaci barem djelić moje životne prakse, međutim, koliko god sam želio da izbjegnem formiranje nekog sistema vidim da, ipak, je neizbježno da organizujem sve svoje spoznaje na jednom mjestu i tako omogućim tragaocima za uživanjem da dobiju kompletnu teorijsku i praktičnu uputu za ostvarenje materijalne i duhovne sreće. Ime sam odabrao ET Praxis jer to znači evolutivno transformacijska praksa. Smisao života je evolucija individualnih života u sve više forme života da bi se na kraju vratili svome IZVORU – SVEUKUPNOM ŽIVOTU. Više o tome čitajte u knjizi ET PRAXIS koju možete besplatno skinuti OVDJE,

ETP praktičar je ekstremno razuman i praktičan u svakodnevnom životu i materijalno mu znači jednako kao duhovno ako ne i više, naročito u početku njegova razvoja. Rječ praxis sam uzeo umjesto riječi praksa iako obje riječi znače isto i često ih naizmjenično koristim. Mnogo je različitih praksi rada na sebi i niko ne koristi u nazivu toga što prakticira riječ praxis. Korištenjem riječi praxis u nazivu ETPa izbjegnuta je mogućnost da se ETP zabunom pomiješa sa nekom drugom vrstom prakse ili rada na sebi.

Sa velikom radošću ću da podijelim s vama sve ono što sam spoznao. Ja sam mnogo truda, vremena, finansija utrošio, a i patnje iskusio, provjeravajući u praksi savjete mnogih autoriteta i koji su se pokazali u praksi često totalno pogrešni.

Rezultat moga 30godišnjeg rada na sebi vi dobijate servirano ali ja sam sretan zbog toga. Uvijek onom prvom, koji krči put kroz džunglu, je teže nego onima koji idu za njim. U ovoj džungli bezbrojnih učenja, koja se nude na tržnici pomoći i samo-pomoći, ja sam prokrčio put sortirajući šta je korisno a šta beskorisno na putu ka istinskoj sreći i slobodi. Vi ne morate više dangubiti u nedoumici i češkajući se po glavi kojim putem da krenete.

Na vama je samo da provjerite u praksi istinitost ET Praxisa ali odmah da vam kažem da neće biti lako. Nije lako postati novi Buda, Isus i slični duhovni Golijati. Sljedeći ET Praxis ostvarit ćete ispunjenje i na materijalnom i duhovnom planu a dokle će te se uspeti na toj ljestvici ovisi od vašeg vlastitog zalaganja.

Ono što je bitno da ET Praxis ne sadrži nepotrebne stvari koje nam ometaju razvoj. Fokus je samo na praktično i korisno, a ako slučajno nađete nešto u ET Praxisu što vam ne donosi korist, ohrabrujem vas da to odmah eliminišete sa svoga ETP puta. Naravno dobro je prije toga da dobro provjerite da li vam to zaista ne koristi i po mogućnosti da se o tome konsultujete sa nekim iskusnijim ETP Prijateljem.

Probao sam praktično mnogo toga u životu. Radio sam tehnike mnogih učenja i  prije 25 godina sam konačno iskristalizirao sebi na koji način se razvijati maksimalno brzo sa minimalno zalaganja. Shvatio sam kako da se razvijam na svim životnim planovima istovremeno maksimalno uživajući.

naprotiv slijedi, ali njemu/njoj i disciplina donosi uživanje. Možda u početku ne toliko, ali kasnije sve što budemo radili, pa i ono na što smo se u početku morali disciplinovati, radit ćemo sa uživanjem. Vidite, ja živim u istim okolnostima kao i vi. Nisam se spustio s Tibeta, s Himalaja, došao iz Indije, Kine ili neke druge orijentalne zemlje. Nisam kaluđer, monah, guru, sveštenik, psiholog ili bilo što posebno već živim životom običnog čovjeka. Iskusio sam i neimaštinu i bogatstvo, zdravlje i bolest, uspone i padove na fizičkom, mentalnom, materijalnom i socijalnom planu. Što znači ni po čemu se ne razlikujem od vas, niti se moj život razlikuje od vašeg. Kad ovo kažem ne mislim bukvalno da sam ja vaša kopija, već da plivam u istoj vodi u kojoj i vi plivate.

Samo čovjek koji je iznutra i izvana izložen sličnim uticajima, kojima smo i mi izloženi, može nas razumiti. Ako je takav čovjek uspio da postane sretan u našim životnim uslovima onda je on i stručan da nam pokaže kako da i sami postanemo sretni. Swamiji, gurui, kaluđeri, sveštenici i slični su plivali i plivaju u drugim vodama i oni, iako donekle razumiju i našu životnu situaciju, ne mogu nam pomoći. Npr., ne može neko ko se zarekao na celibat davati savjete po pitanju seksualnog života, pa čak i po pitanju bilo čega, jer seksualnost. koje su se sljedbenici celibata odrekli, utiče na sve aspekte ljudskog života. Uticala je također i na te koji su u celibatu natjeravši ih da se odreknu vlastite seksualnosti.

Znači samo osoba koja živi u našim životnim uslovima a uspjela je postati sretna i slobodna od dualnosti uma je kvalifikovana da nam pomogne  a ne tamo neke individue čiji život je vođen i podređen tradicijom, pravilima, običajima, regulativama neke dogme, učenja ili sistema. Ne zaboravite ET Praxis nije sistem, niti dogma, niti neko učenje već prosto slobodan pristup životu gdje nam vlastiti razum i osjećaji određuju šta je korisno a šta beskorisno za nas i druge.

Sistem uvijek funkcioniše po pravilima i zakonima jer da ne slijedi zakone onda ne bi bio sistem. Neko će reći – Pa pravilo je također ako biramo korisne a odbacujemo beskorisne stvari. Tačno i jeste neka vrsta pravila ali ovo pravilo je u službi individue a ne u službi sistema. Tamo gdje je individua iznad sistema sistem i ne postoji jer u svakom momentu, ako individui odgovara, ona može da mijenja svoje razmišljanje i ponašanje  što pokazuje da njom ne upravlja niko osim nje same. U ovom slučaju individua nije sluga već je gospodar svoga životnog stila, i slijedi pravila samo dokle to ima praktičnog smisla.

ET Praxis pripada individui a ne pripada individua ET Praxisu i zato ET Praxis nije i niti će ikada biti neki sistem i svaki praktičar ET Praxisa ima potpunu slobodu da principe ET Praxisa prihvati, odbaci, da ih prilagođava, nadograđuje, koriguje, usavršava kako god želi i umije. Suština ET Praxisa je PRAKSA i samo oni koji budu testirali kroz lično iskustvo ET Praxis shvatit će o kakav divan i dragocjen poklon su dobili. Sve tehnike i vježbe ET Praxisa imaju ultimativni cilj a on je da se PROBUDIMO tj. da svoju nesvijest transformišemo u samosvijest i onda tu svoju samosvijest spajamo sa višim kosmičkim razinama svijesti.

• Svakodnevna koncentracija (meditacija)
• Svjesno življenje (uživanje) u sad i ovdje
• Transformacija beskorisnog u korisno
• Sačuvati visok potencijal tijela i psihe

je motor ET Praxisa. Bez svakodnevne vježbe dubokog opuštanja nemoguće se je sistematski probuditi. To duboko opuštanje se često naziva meditacijom mada je to u stvarnosti vježba koncentracije. Koncentracija je kada svoju svijest usmjerimo na neki objekt a meditacija je kada naša svijest, u toku 100% koncentracije koja traje izvjesno vrijeme, se stopi sa objektom koncentracije.

Kako niko od nas nema 100% koncentraciju onda je logično da niko od nas ne može da meditira i sve vježbe koje mi zovemo vježbama meditacije su ustvari vrijeme kada mi nastojimo da ostanemo skoncentrisani. Postoje razne tehnike koncentracije (meditacije) bilo da se koncentrišemo na disanje, na mantru, na cijelo tijelo, ili neki njegov specifični dio, na zvuk muzike, bilo da vizualiziramo u umu neke slike itd. Itd..  Znate i sami koliko danas postoji tehnika meditacije, ali sad znate da to uopšte nisu tehnike meditacije već tehnike koncentracije.

Vrlo je važno da razumijemo ove zablude terminologije jer će nam tada biti i jasno zašto neki duhovni prijatelji kažu da se meditacija ne može vježbati i da ona nastupa  sama od sebe kao rezultat potpune koncentracije. Kako onda uopšte mogu postojati učitelji meditacije, a postoje, kada ono što oni podučavaju nije uopšte meditacija već koncentracija. Vidite koja zabluda i neznanje vlada u duhovnosti. Većina tzv. duhovnih autoriteta misle da znaju a ne znaju, a takvi su opasni i treba ih izbjegavati – reče Sokrat.

Kao što ne možemo zaspati na silu i što se više budemo trudili da zaspimo utoliko više ćemo biti nemirniji i zbog toga sve dalje od utonuća u san. Prosto kad želimo da zaspimo, ugasimo svijetlo, legnemo u krevet, zatvorimo oči, opustimo se i ubrzo zaspimo a da nismo ni primjetili ni kad ni kako smo zaspali.

Baš kao što zaspimo sami od sebe kad se uslovi zato ispune, tako isto utonućemo u meditaciju sami od sebe kada naša koncentracija i opuštenost dostignu maksimum, i taj maksimum traje izvjesno vrijeme. Nećemo ni primjetiti kad i kako smo, mi i objekat naše koncentracije, postali jedno i time ušli u stanje meditacije.

Neki veoma razvijeni duhovni prijatelji kažu da meditacija nastupa nakon 45 minuta duboke koncentracije, a moje iskustvo mi pokazuje da je to vrijeme prilično tačno mada u rijetkim trenucima, usljed određenih uslova, prelaz iz koncentracije u meditaciju može da ide znatno brže pa i trenutno ako seksualna energija (kundalini) naglo se probudi i krene uz kičmu.

Znači prestanimo mistificirati svoje vježbe koristeći pogrešnu terminologiju iz stranih jezika. Iako zvuči mistično i impresivnije i nama i drugima kad kažemo – ja svaki dan meditiram, umjesto – ja se svaki dan opuštam i koncentrišem, ipak, budimo iskreni i nazovimo pravim imenom ono što radimo. ET Praxis se bavi demistifikacijom svega, čišćenjem onog šta mislimo i činimo od tradicije, običaja, navika, stranih jezika i svih drugih besmislenih i beskorisnih stvari.

Gola istina bez ikakvih začina subjektivnosti je predivna i samo ona će nas osloboditi. Istina je samo jedna iako se ona na različitim razinama postojanja drugačije ispoljava i povinuje drugim zakonima. Ne plašimo se prići životu znanstveno i objektivno misleći, da će nam to oduzeti platonizam, romantizam, osjećaje, slatke snove i dr. Istina hoće razotkriti  umne uobrazilje ali življenje u istini je daleko ljepše od bilo koje umne uobrazilje, jer konačno bivamo sve slobodniji od tamnice vlastite nesvijesti u kojoj sva živa bića, pa  i mi ljudi, smo zarobljeni.

Samo je jedan put ka istini i on se zove svjesnost. Istina i jeste čista svijest i logično je onda da put ka njoj je bivanje sve svjesnijim u onom šta činimo i mislimo. Načini na koji razvijamo tu svjesnost su bezbrojni ali bilo što činili radimo li to nesvjesno, ma koliko se taj rad svojom formom izvana uzvišenim činio, on nas neće voditi ka istini, a bilo što rađeno svjesno će nas voditi ka istini.

Shvatimo da nije vrsta aktivnosti ono što određuje dali je nešto duhovno (sveto) ili nije, već izvođač te aktivnosti, kvalitetom svoje nesvijesti ili svijesti, to određuje. Znači mi smo ti koji određujemo svojom sviješću svetost bilo kojeg čina i tako možemo prati suđe, oblačiti čarape, i ako to radimo potpuno svjesno i opušteno, onda sam taj čin postaje Božanski, svet, molitva i meditacija

S druge strane možemo biti u bogomolji raditi neke vjerske rituale, izgovarajući neke uzvišene mantre na stranim jezicima, obučeni u specijalnu odjeću mi i ostali oko nas, koristeći tzv. svete predmete, simbole, relikvije, piti iz zlatnih pehara i padati pri tome u trans, ali ako smo to radili mehanički, iz navike, tradicije, običaja, nesvjesno i što nam je neko drugi kazao da to treba da radimo, onda sve o što radimo nema ništa sa duhovnošću i svetošću već naprotiv, još dublje programira našu nesvijest čime se duhovno još više degradiramo.

Zapamtimo, sve što radimo svjesno oslobađa nas od ovisnosti o tome a sve što radimo nesvjesno još više nas lijepi za sebe. Svjesno razmišljanje i svjesno činjenje nas vodi u duhovnu slobodu, a nesvjesno razmišljanje i nesvjesno činjenje nas gura još dublje u tamnicu vlastita uma. Cilj je biti uvijek svjestan, a to se postiže nastojanjem da budemo koncentrisani baš na ono što ovog momenta mislimo i činimo. To uopšte nije lako postići, naročito ako nam je mišić koncentracije mnogo atrofirao jer ga nismo trenirali.

Sve što čovjek ne koristi počinje da slabi, jer biološki program tijela i mozga je, da samo organe i funkcije koje tijelo koristi, održava i jača u omjeru njihova korištenja, a sve ono što se ne koristi mozak prepozna kao višak koji mu ne treba, i onda mu počne uskraćivati energiju, čime taj dio tijela ili psihe počinje da atrofira. Tako je i naš centar koncentracije atrofirao,manje ili više, jer živimo mehanički, nesvjesno, na autopilotu, umjesto da budemo potpuno prisutni i koncentrisani u svemu što mislimo i radimo.

Svakodnevna vježba koncentracije (meditacije) je motor našeg razvoja jer njome restartiramo svoju psihu od stresa, nekontrolisanih misli, nesvjesnih emocija i isključujemo autopilota oduzimajući mu komande prebacujući se na svjesno upravljanje svojim životom.  

Produžetak stanja koje nastojimo imati u svojim vježbama koncentracije i opuštanja. Naime, dok se opuštamo svjesno u toku pazitoniranja mi nastojimo biti sad i ovdje, i u tu svrhu koristimo Paziton tehniku ili neku drugu tehniku. Taj boravak u sad i ovde, s djelimičnom ili punom pažnjom, čisti um i mi se nakon toga osjećamo psiho-fizički bolje.

To tzv. meditativno, ili s punim fokusom stanje, bi trebalo nastojati imati, ne samo u toku vježbi, već i u svakodnevnom životu dok radimo ili ne radimo bilo šta. Na ovaj način mi konstantno vježbamo svjesnost u ovdje i sad a ne samo u toku vježbi. To će rezultirati našoj ubrzanoj evoluciji, u protivnom, ako ne prakticiramo ovaj drugi princip naš napredak će biti vrlo spor, nećemo biti zadovoljni svojim životom i sumnjat ćemo u korisnost naših vježbi.

Da bi lakše bili sad i ovdje trebamo i emociju uživanja uključiti u svakodnevni život. Odlučite da hoćete uživate u životu, i da nećete nesvjesno, mehanički, ove preostale godine života, da proživite ili bolje rečeno ne živite. Kada nas nešto interesuje, privlači i osjećamo zadovoljstvo dok to radimo  naša koncentracija je prisutna i bez našeg napora, zato pomozimo sebi tim uvidom nastojeći probuditi svjestan interes prema svome svakodnevnom životu.

Samo naš um dijeli stvari i aktivnosti na velike i male, na značajne i beznačajne dok u stvarnosti, sve su stvari jednako vrijedne i jednako Božanske. Kada perete suđe, stavljate veš u veš mašinu, jedete, šetate, radite ili ne radite, družite se, koristite internet, telefon, kupate se, i ukratko rečeno, kad god doživljavate bilo šta, trudite se da to doživite punom pažnjom, cijelim svojm bićem. Ubrzo ćete primjetiti kako sve što radite ima čar, i može da vam izazove zadovoljstvo.

Kada god osjetite dosadu, loše raspoloženje, to je zato što niste prisutni cijelim bićem u sadašnjosti i radite mehanički to što radite. Umjesto da s punim fokusom i interesom radite to što radite, makar to bilo i čekanje u redu u pošti, kod doktora ili u autu, u saobraćajnoj gužvi, vi ste umom negdje u budućnosti dok sadašnji trenutak je samo prepreka, koji jedva čekate da prođe. Umjesto da se opiremo sadašnjem trenutku, trebamo naći neki objekat od interesa na kojem možemo zadržati pažnju, a ako ništa drugo ne nađemo, uvijek možemo svoju pažnju usmjeriti na disanje.

Čim počnemo disati svjesno dosada, nezadovoljstvo, nervoza će početi da se transformišu u ugođaj jer nije trenutak u kojem se nalazimo neprijatan, već je naše ne prihvatanje trenutne situacije pokrenulo u nama unutarnje nezadovoljstvo, koje konačno trebamo naučiti kako da transformišemo. Svoje negativne emocije čistimo i transformišemo bivajući s punom pažnjom u ovdje  sad.

Naravno, ako možemo izbjeći situacije i bića s kojima se osjećamo loše, onda trebamo ih izbjeći, a ako ne, onda to trebamo prihvatiti, a svoj fokus usmjeriti na sadašnji trenutak. Truditi se, biti sad i ovdje, je vrlo važan princip, i ako ga slijedimo sa ostala tri principa, napredovat ćemo maksimalno brzo i sa zadovoljstvom koje će da raste iz dana u dan.

Trebamo se sjetiti da vrijeme koje smo dobili za ovaj život ističe i da ovog trenutka gradimo svoju budućnost. Želimo li da živimo besmislen život nekontrolisano iscrpljujući sopstvenu energiju i prerano umrijeti, ili hoćemo da uživamo u životu tako što ćemo znalački koristiti energetski potencijal koji imamo? Ako, pored uživanja u tjelesnim zadovoljstvima, svoju energiju trošimo za čišćenje uma i transformaciju svojih životinjskih kvaliteta u božanske, bićemo sretni i ispunit ćemo cilj svoga života.

Cvijeće okruženo korovom će brzo uginuti.  Isto tako naše dobre osobine se mogu nesmetano održavati i rasti samo u sredini gdje takve osobine preovladavaju. To znači da trebamo se kloniti situacija, aktivnosti, misli i ljudi koji u nama bude osjećaje nižih vibracija.

Bilo koje pretjerano ispoljavanje agresivnosti, požude, pohlepe, vezanosti, sebičnosti, straha, ljubomore, dosade, frusta i drugih sličnih osobina, samo osnažuje životinju u nama. Tako da sve aktivnosti koje u nama provociraju ove negativne osobine, treba izbjegavati i zamijeniti ih onima koje bude pozitivne ljudske osobine. Umjesto horor filmova trebamo gledati poučne i inspirativne filmove iz kojih možemo da naučimo nešto korisno.

Ne trebamo traćiti vrijeme u ogovaranju drugih, nego ga iskoristiti na prosperitet pozitivnih emocija. Trebamo što češće odlaziti u prirodu gdje je mnogo pozitivnija energija nego ona u naseljenim mjestima. Trebamo shvatiti da su ljubomora, mržnja, zavist, vezanost, pohlepa, požuda i sl., životinjske osobine i da prije svega škode nama pa tek onda drugima. Zato su tê stvari u prošlosti nazvane grijehom, jer jačaju životinju u nama, čime se identifikacija s tijelom povećava.

Kada vas obuzmu negativne emocije, razmišljajmo svjesno i, snagom razuma, objasnite sebi da takva negativna raspoloženja ne koriste nikome. Zavist, mržnja, oholost, požuda, ljubomora i drugi niski nagoni stvaraju opasna strujanja u čovjeku, truju duh i tijelo, a kao posljedica toga se javlja nesretnost i bolest. No, nemojte potiskivati ova osjećanja kada se pojave u umu nego ih transformišite. Ako, naprimjer, u umu izgarate od seksualne želje, onda sagorite jedan dio energije kroz sport, fizički rad ili neku drugu kreativnu aktivnost, kao što je umjetnost itd.

Korištenjem energije na ovaj način jačamo svoje tijelo i intelekt, čime podižemo nivo svoje svijesti. U gornjem dijelu tijela, a naročito u glavi, nalaze se određeni energetski centri koji su odgovorni za širenje svijesti. Fizička i intelektualna aktivnost, kreativnost, bavljenje umjetnošću, dovodi više energije u ove centre, dok gubljenje energije kroz genitalni orgazam smanjuje energetski potencijal u gornjem dijelu tijela, čime ovi centri postaju neaktivni ili čak bolesni.

Koliko god se trudili ne možemo u cijelosti izbjeći negativnost u sebi i oko sebe. Ma koliko nastojali da budete pozitivni, desiće vam se nebrojeno puta da izgubite samokontrolu i padnete pod uticaj nekog negativnog osjećanja. Ništa se ne brinite zbog toga. Sjetite se da se vi nalazite u prelaznom periodu od životinjskih ka božanskim osjećanjima. Vi se nalazite u procesu transformacije i naravno da još uvijek posjedujete i osobine larve ali i osobine leptira.

Ponekad, kada i sam reagujem strastvenije na neka događanja u životu, ljudi me pitaju kako to da ja još uvijek naizgled izgubim samokontrolu u određenim situacijama. Oni misle da se duhovna osoba nikada ne uzbuđuje i da je konstantno smirena. To je pogrešno. Na svijest duhovne osobe stres djeluje poput povlačenja ekserom linije na vodi. Reakcija traje vrlo kratko i nakon nekoliko trenutaka kao da se ništa nije dogodilo. Međutim, reakcija na stres nesvjesne  osobe je kao kada bi ekserom povukli liniju na kamenu. Dugo nakon što je stres prošao čovjek trpi njegove posljedice.

Zato, nemojte da imate osjećaj krivice, prihvatite sebe onakvog kakvi zaista jeste. Vremenom linija stresa će se kraće zadržavati u vašem umu, a to ćete moći i sami da primijetite. Uvidite svoju negativnu i pozitivnu stranu i nastojte da razumijete stvarne uzroke svojih osjećanja. Nakon nekog vremena razotkrit ćete igru sopstvenog uma. Shvatit ćete kako funkcioniše vaš ego i intelekt. Kada to uspijete, život će postati mnogo lakši i ljepši. Opustite se što više možete i slijedite četiri principa koji vas vode u slobodu. Ispravno slijeđenje četiri principa omogućit će vam da razumijete sebe u potpunosti i ovladate svojim osjećanjima i ponašanjem.

kao ostala tri principa veoma, veoma važan. Ukupna količina energije koju naše tijelo proizvede u najvećoj mjeri potiče od hrane, vode i zraka. Ne želim gubiti vrijeme u raspravama  s New age zanesenjacima koji tvrde kao se može živjeti samo od zraka, samo od ljubavi, samo od povezanosti sa univerzumom, s Bogom, hraneći se energijom sunca itd. Itd..

Poznati su mi svi njihovi argumenti koje iznose u prilog ovih hokus-pokus tehnika.Poznato mi je na koga se pozivaju i koje primjere navode ali bi samo pitao New age filozofa – možeš li ti živjeti bez vode i hrane, ne nekoliko dana, već da živiš mjesecima, godinama?! E, ako ne možeš. onda me molim te poštedi tuđih priča i nečega što ne živiš u praksi.

Neki od vas koji čitate ovaj tekst su, također, zaraženi tim New age hokus-pokus idejama. Nisam protiv toga, ali ako u praksi niste postigli što te hokus-pokus tehnike obećavaju, zašto onda ih malo realnije ne gledate. Svaka tehnika, u 50% slučajeva, može privremeno dati uspijeh ako se ubijedimo u njenu korisnost. Rezultati Placeba su naučno dokazani, a sve te hokus-pokus tehnike su upravo zasnovane na Placebo efektu.

Usput, meni je besmisleno odbacivati sve korisno što su nam priroda i kosmička inteligencija dali. Kad već mogu biti zdrav crpeći energiju od hrane, vode i zraka, za koje moje tijelo ima sav potreban sistem, čemu bih gubio vrijeme pokušavajući da ne koristim taj sistem i zadovoljstvo koje donosi jelo i piće. Zašto da gubim vrijeme pokušavajući da pređem rijeku hodajući po vodi kad već imam čamac, u koji mogu sjesti i sa uživanjem preći rijeku.

Možda par ljudi na planeti uspije preći rijeku hodajući po njoj i kakve koristi oni imaju od toga, i kakve koristi mi imamo od njihova hodanja po vodi. Umjesto koristi imamo štetu, jer umjesto da tijelo koristimo kao instrument duhovnog razvoja, mi trošimo vrijeme, energiju, rizikujemo zdravlje pa i život u pokušaju da tijelo učinimo slobodnim od svega pa i od hrane i vode. Mnoge su huku-pokus tehnike, a jedna od njih je da živimo samo od zraka, tzv. Bretarijanstvo. Kod nas su mnogi oduševljeni tom idejom da žive bez tečnosti i hrane.

Međutim bretarijanci, umjesto da tijelo oslobađaju jedenja i pijenja, bolje bi im bilo da svoj duh oslobode svih vezanosti, jer duh je besmrtan i nepovrediv a ne fizičko tijelo koje je smrtno i ranjivo od strane prirodnih sila i uticaja.

Koža je treći bubreg kažu, i najvažniji organ za detoksifikaciju tijela, i sad imamo bretarijanca koji niti jede niti pije ali redovno se tetovira. Oštećuje treći bubreg (kožu) ubrizgavajući u nju tintu, zatvara koži pore a, ovamo, ne jede i ne pije jer želi da ima zdravo tijelo. Od kada zdravlje i tetovaže idu zajedno, i to samo pokazuje koliko je ta osoba nesvjesna i opsjednuta vlastitim tijelom. Evo jedan video o breterijancu koji voli da se tetovira.

Sav taj pretjerani fokus na fizičko tijelo, njegovo mučenje, tetoviranje, izlaganje bespotrebnim rizicima, potiče od nedovoljno osviještenih ljudi. Duša ne treba hranu, vodu, zrak ili bilo što drugo da bi opstala ali nesvjestan čovjek nije svjestan svoje duše, i onda pokušava na nivou fizičkog tijela da ostvari slobodu koju jedino može imati u duhu, ali on to ne zna.

Kada su ishrana i tečnosti upitanju trebamo eksperimentisati razne opcije koje nam se savjetuju, dok ne nađemo koja je optimalna ishrana i tečnost za nas. To nije uopšte lako ali ne predajmo se i s vremenom će naša ishrana postajati sve korisnija za nas a i za ekologiju.

Vrlo je važno da znamo energiju koju tijelo proizvede ravnomjerno koristiti i uvijek imati, barem, jedan mali energetski višak jer ako smo energetski slabi, onda i naš duhovni razvoj biće slab. Pratimo da kazaljka mjerača našeg energetskog potencijala bude u zelenom polju, jer ako funkcionišemo često na energetskim rezervama, tj. slabi smo fizički i psihički, to nije dobro za nas.

Mnogi su načini da se energija tijela beskorisno i besmisleno troši i da joj se pored intenziteta i kvaliteta umanjuje. Kada smo već kod kvalitete energije našeg tijela to smo već, u trećem principu, detaljnije objasnili. Umjerenost u radu, odmoru, spavanju, bivanju na internetu, u hrani i piću, vježbanju, disanju, opuštanju, sunčanju itd.., samo mi za sebe možemo procjenjivati i održavati.

Ako imate nekih zdravstvenih problema, manjak pozitivne energije, a višak negativne, osjećate se da tapkate u mjestu bez jasnog cilja i puta prema njemu, onda je to siguran pokazatelj da negdje griješite u odnosu prema svome fizičkom i energetskom tijelu. Što prije shvatite gdje griješite, i radeći na sebi te greške ispravite, prije ćete početi uživati u životu.